Tango (ni)je filozofija

Tango počnemo plesati iz različitih namjera. Neko da se zabavi, upozna druge ljude, neko da „ubije“
vrijeme, a neko da zaista pleše tango.
Kakav početak – takav i kraj.
Tango nije zabava, mada se može plešući tango dobro zabavljati na druženjima ljubitelja tanga.
Na druženjima ljubitelja tanga mogu se upoznati različiti ljudi i steći nova prijateljstva, ali to je samo posljedica plesa.

Tango nije za „ubijanje“ vremena, jer nije površan ples. Svako ko počne učiti plesati tango da „ubije“ vrijeme brzo će uvidjeti da je sebe dobro izmaltretirao i da je bolje da je igrao „čovječe ne ljuti se“ ili išao na pecanje.



Tango je ples.
Tango je više od plesa.
Za mene je tango kao životna filozofija.
Zašto?

Prvo i osnovno pravilo u tangu je držanje. Stav. Nema odstupanja, baš kao u životu. Moramo imati stav da bi uspjeli u bilo čemu, pa i u životu.
Zatim, moramo imati ravnotežu i biti stabilni na nogama, odnosno, uglavnom na jednoj nozi jer se tokom plesa težina stalno prenosi sa jedne na drugu nogu. Kao i u životu, stabilnost je bitna. Veoma često nas život natjera da stojimo na jednoj nozi, bez oslonca. Teško je, ali nije nemoguće ako imamo – ravnotežu i stabilnost.

Da bi plesali tango moramo znati hodati. Da, hodati. Uspravno, ritmično, ponosno, naprijed i nazad.
Uglavnom nije problem hodati naprijed, tako uostalom i hodamo, ali unazad hodati, i to još uspravno, ritmično i ponosno, nije baš lak zadatak. Opet, kao u životu, i kada nas tjera nazad, treba uspravno odraditi to što nam život servira jer, uvijek dođu na red koraci naprijed.
Tango plešemo sa partnerom, kao i veliki broj plesova, međutim, partneri u tangu postaju jedno biće. Partneri ne znaju gdje će ih ples odvesti, koji će korak sljedeći napraviti. Partnere nosi međusobna energija i jedna posebna vrsta konekcije koja, kada se pomiješa sa muzikom, daje onaj osjećaj nakon kojeg se kaže – wauuuu, to je bilo to.

Plesati tango gdje se dva bića stope u jedno je bezvremena dimenzija. Kada se završi tanda ne znaju ni koje su korake pravili. Barem ja, poslije „wauuu“ osjećaja, znam samo da je bilo „wauuu“ J.
Opet paralela sa životom. Uvijek se oslanjamo na nekoga ili se neko oslanja na nas. Ako je sinergija dobra, prijateljstvo, ljubav, život, šta god da je, bude sa osjećajem „wauuu“.
Da ne zaboravim emocije. Da, te emocije J.

Prije nekoliko godina sam poslala prijatelju link da posluša Gotan Project i on je rekao: „Evo slušam i nadam se da ću izdržati ovaj emotivni naboj.“ Tango se ne može plesati bez osjećaja za muziku i ritam, jer, muzika je jedan od bitnijih okidača energije među partnerima.
Tango je priča partnera tijelima i pokretima koja ima svoj početak, dramu i kraj.
Ovako ja doživljavam tango. Nimalo jednostavan zadatak naučiti ga, ali, da je jednostavan, ne bi bio tako izazovan.

S.A.